OSVRT NA DUHOVNU OBNOVU
U ovom vremenu, a to je jedino naše vrijeme, jedna grupa župljana župe sv. Jelene Križarice iz Zaboka odlučila je potražiti svoj smisao, malo zastati pred sobom i nad sobom i pogledati koji je smisao naše jurnjave i žurbe. Zajedno sa svojim župnikom Marijanom potražili su oazu mira i tišine u kući duhovnih vježbi u Opatiji kod otaca isusovaca. U predivnom ambijentu, u ozračju tišine i sabranosti pod duhovnim vodstvom fenomenalnog patra Zvonka Vlaha, čovjeka duhovnosti i radosti proveli smo nezaboravan vikend koji nam omogućuje daljnji rad i rast u odnosu prema Bogu i čovjeku. Došli smo pod pritiskom danas prihvaćene poštapalice: „NEMAM VREMENA“ da bi uranjajući u sebe otkrili da imamo i vremena i snage samo nam fali ljubavi. Otkrivši si, možda u nekim bitnim trenucima zaboravljenu, ljubav i prisutnost našega Spasitelja u našemu životu napunili smo se novom energijom i snagom za hod prema sutra. Poseban doživljaj bilo je hodočašće hrvatskom Nazaretu majci Božjoj Trstatskoj u Rijeci gdje smo kroz misno slavlje, meditaciju i pobožnost križnoga puta otkrivali neizmjernu Božju ljubav i njegovu prisutnost u našim životima. Sakramenat pomirenja, sveta ispovijed pomogli su nam da otkrijemo i svoja zastranjenja, nepotrebne užurbanosti, bezrazložne strahove i izvore patnji jer nas Bog ljubi upravo takvi kavi jesmo i tu gdje jesmo samo trebamo naći malo vremena za Njega time za sebe a onda iz toga proizlazi i za druge.
Župnik Marijan potaknut i nadahnut predavanjima i razmišljanjima patra Zvonka napisao je nadahnutu pjesmu o čovjekovom pozivu i kolebanju. Hvala patru Zvonku, hvala ocima isusovcima za nezaboravne a tako potrebne u današnjem svijetu trenutke ohrabrenja i prizemljenja.
Poziv na drugu obalu
Ti si me zvao na svoju obalu,
a kako ću preko rijeke?
Voda je hladna i tako brza,
a obale tako daleke.
Moja je obala krš i kamen
pa ipak je čuvam slijepo.
U tebi je Život i sve tako buja,
i s Tobom bi bilo mi lijepo.
A ti ne popuštaš i tvoja ruka
tako mi uporno maše.
“Strpi se Isuse! Još nisam spreman –
još moja mi obala paše.
A onda odjednom: ja sam u rijeci,
i plivam protiv struje.
Ne shvaćam ništa: ni kako, ni zašto?
Al srce Tvoj poziv čuje.
Pa krećemo skupa tom obalom tvojom…
Ponekad se ipak izgubim.
No Ti me čekaš, jer znaš da ću stići.
Ti znaš da te iskreno ljubim.
Opatija, 27.04.2013.
Župnik: Marijan Culjak
