POVIJEST
Dobro nam došli u crkvu sv. Jakova i mjesto nastajanja grada Opatije.
Opatijski samostan sv. Jakova jedini je samostan istočno od rijeke Raše koji se sa sigurnošću može pripisati srednjovjekovnim benediktincima, a podignut je bio po svoj prilici tijekom XII. stoljeća, kad su podizani i ostali samostani po Istri. Oko tog samostana ili opatije, polako se stvaralo i razvijalo naselje i grad. Tako je i sam grad Opatija dobila svoje ime po tom samostanu. Pod tim vidom opatija sv. Jakova je i ishodište današnjega grada. Godine 2008. grad Opatija uzima sv. Jakova i za svoga zaštitnika, pa je od tada svetkovina sv. Jakova ap. 25. srpnja i Dan grada Opatije. Toga dana je svečana procesija gradom. Svečevo tijelo počiva u Španjolskoj u gradu Camposteli.
– 1506. godine opat Šimun izgrađuje – proširuje crkvu i samostan. Što je izvorno tu ostalo do sada, teško je reći.
– God. 1793. crkva se ponovo renovira, pregrađuje, dograđuje.
– God. 1939-41. župnik talijan Angelo Comoretto proširuje crkvu i dograđuje ju kako sada građevno izgleda.
– Od 1965. pa nadalje ona se liturgijski uređuje i zbog toga crkva nema neki jedinstveni stil.
Crkvom i samostanom upravljaju najprije benediktinci. Napuštaju je početkom XVI st. zbog kuge a i čestih provala gusara. Nakon toga samostanom upravljaju Bazilijanci.
Od 1555-1723. samostanom upravljaju augustinci iako nisu tu.
Od 1723-1773. opatijom upravljaju isusovci iz Rijeke. Od ukinuća isusovaca samostan je pripojen Zbornom kaptolu u Rijeci i njome upravljaju razni riječki arhiđakoni i svećenici do 1965.
Od 1965. opatiju i župu preuzimaju ponovo isusovci, do danas. Riječki Nadbiskup nosi i titulu opata Opatije.
Župa u Opatiji je osnovana 1926. i nosila je naziv „Župa Navještenja BDM“ što je titula gornje crkve, jer je crkva sv. Jakova bila u to vrijeme premalena da bude župna crkva.
Godine 2006. župa je preimenovana u župu sv. Jakova i župna crkva postaje crkva sv. Jakova.
ŠTO IMAMO U CRKVI OD UMJETNINA? – Gore u niši na zidu je stari polikromni kip sv. Jakova iz XV-XVI. stoljeća, s tipičnim oznakama Sveca: šešir sa školjkama, štap i knjiga. Umjetnik je nepoznat.
– Tu je i replika brončanog kipa-reljefa od I. Meštrovića „Pieta“.
– Svod kupole iznad oltara sa recentnim reljefom sv. Jakova u barci. Na provi su 2 križa, oko glave aureola sa 11 zvijezda, u lijevoj ruci nosi model crkve i hodočasnički štap s tikvicom i školjkom (simbol krštenja). Desnom rukom blagoslivlja a prati ga golub s maslinovom grančicom = donosi mir.
– Tu su i tri vitraja novoga stila od Tihomira Lončara koji prikazuju sv. Benedikta, sv. Ignacija Loyolskog i anđela čuvara. Mali vitraj – prozori na pročelju crkve simboli su sv. Jakova.
– Slika sv. Josipa s Isusom od Toni Kralja, slovenskog umjetnika.
– Uljena slika sv. Antuna Padovanskog s ljiljanom i knjigom.
– Štafelajna slika Bogorodice od Ružarja sa sv. Dominikom sa škapularom i sv. Katarina Sijenska koja prima krunicu.
– Križni put od Toni Kralja iz 1952. vrlo je interesantan i znakovit kao i 4 crno bijela vitraja (Navještenje, Uznesenje, Milosrđe i Spasenje).
-Vitraj sa simbolima euharistije nad vratima kod sv. Antuna, kao i vitraj „Vrša“ na vratima sakristije, te pojedinačni vitražni križevi na prozorima su djelo prof. Edith Merle.
– Kipovi Srca Isusova, Gospe, Sv. Antuna i sv. Leopolda Mandića nemaju neku posebnu umjetničku već vjerničku vrijednost.
– Tu je još Raspelo, reljef sv. Petra, slika sv. Rite, sv. M. Križevčanina, bl. A. Stepinca i jednog istočnjačkog Sveca.
Reljefni kipovi na stropu ispod svjetala prikazuju simbole četiri evanđelista.
Crkva je vrlo skladna, smirujuća i vrlo pogodna za molitvu i sabranost, kao i za razne crkvene svečanosti ili vjenčana slavlja.
O ŽUPI SV. JAKOVA
Kako se početkom XX. stoljeća grad Opatija naglo stao širiti, pokazala se velika pastoralna potreba da Opatija dobije i svoju vlastitu župu. Nju je ustanovio riječki biskup Isidorus M. Sain, benediktinac 22. XI. 1926. Ime župe je bilo Župa Navještenja Blažene Djevice Marije. Taj titul je župa nosila sve do 22. VII. 2006. kad je riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić župu preimenovao u župu sv. Jakova. Kao župna crkva najprije je služila gornja crkva Marijina Navještenja, budući da je u to vrijeme crkva sv. Jakova još bila premalena za župnu crkvu. Prvi njezin upravitelj je bio p. Ambrosio Scanziani, benediktinac. Crkvu sv. Jakova je proširio talijanski župnik Angelo Comoretto od 1939-1941. godine. Od tada se crkva sv. Jakova građevno nije mijenjala, već je samo iznutra bila uređivana i dotjerivana a to se i dalje čini. Talijanski su svećenici vodili župu sve do polovice 1949. godine, kada kao župnik nastupa don Bartul Ganza. Od dolaska isusovaca u Opatiju godine 1960. Župniku isusovci pomažu u pastoralu župe i on ju vodi sve do pred kraj ožujka 1965. kada župu preuzimaju isusovci. Prvi župnik isusovac je bio p. Franjo Ivanušec. Od tada pa nadalje župu vode oci isusovci.
Župa sv. Jakova po svojim karakteristikama je turistička župa, gdje su ljudi ljeti zaokupljeni poslom u turizmu. Po stanovništvu, to je stara župa. Prema župnoj kartoteci, pastoralni kontakt sa župom i župnikom ima nešto oko 2.000 župljana a za pretpostaviti je da na području župe ima još barem tisuću katolika ali ti se nisu prijavili kao župljani. Blagoslov kuće prima oko 800 obitelji. Nedjeljom na misu dođe u prosjeku u crkvu sv. Jakova i u gornju crkvu oko 400 vjernika. Glavni zaštitnik je sv. Jakov apostol. On je ujedno i zaštitnik grada Opatije tako da se svečano i uz procesiju gradom slavi njegov blagdan 25. srpnja. U crkvi su najatraktivnija crkvena vjenčanja, a razlog je vjerojatno prekrasan park ispred crkve, brojni hoteli u kojima se mogu organizirati svečane večere i smjestiti goste, kao i ljepota i sklad same crkve. No i ta vjenčanja, posebno ona koja nisu pravno jasna i čista, donose mnoge crkveno pravne probleme, kako župniku tako i Ordinarijatu. Najteže je ipak svećeniku kad mora ići na sprovod onima koji ga nisu nikad u životu trebali, nikad ga nisu pustili u kuću ili se prijavili kao župljani za blagoslov, a kad netko od takovih umre, odmah znaju gdje je svećenik koji treba doći na ispraćaj a pojma nema o kome se radi i da li je ta osoba uopće krštena. Svećenik ne može voditi crkveni obred osobi koja nije krštena i nije član Crkve.