Na kraju puta
Na putu Suzne doli jurnjava, beznađe, plač,
…
Napetost, glad, bolest, nepravda, rat i mač…
Mržnja, očaj, psovka… Dvadeset prvi vijek…
Teče munjevito života ljudskog tijek
I vuče milijune u ludih čeznuća vir
I trpa u grobove ljubav, dobrotu i mir.
I sve je manje puta, a sve je veći strah,
Bliži se kazna kruta – ljudskoga roda krah.
Čuj, trublje nebesko već javlja sudnji dan;
O Bože, kuda bježat kad brat je bratu stran?
Kad Sodoma i Gomora preuze čitav svijet,
Bože, tko će nas spasit, sav ljudski rod je klet.
Stani de, putniče, osluhni tek na čas,
S Kalvarije dopire nečiji nježan glas:
– Čovječe, prijatelju, ja sam Spasitelj tvoj,
Dođi i obriši s lica mi krvav znoj.
Opipaj moje rane i trnja ubod ljut,
Dođi i osjeti moj bolni križni put.
Teško je drvo križa, rane me peku tol,
No ja ću trpjet rado da spasim Suznu dol.
Na Kalvariji, evo, krvavi piše trag:
”Što Krist otkupi krvlju, ne može uzeti Vrag”.
Nek vijek teče i juri, al’ svijet će biti moj,
Stog uzmi brate križ, oslonac i štit svoj
I kroči putem hrabro nek ti se divi svak
I diži visoko križ, vječne pobjede znak.
Dođi i ćuti ljubav ranjenog srca mog,
Na kraju Suzne doli čeka te Isus-Bog.”
Marija Dubravac Brisbane