5. NEDJELJA KROZ GODINU (A)
MEĐUNARODNI DAN BRAKA
Draga braćo i sestre!
Božji nam se mir i ohrabrenje daruje u ovome danu kada cijeli svijet, onaj kršćanski i onaj „svjetovni“, nazovimo ga „građanski“ slavi Međunarodni dan braka.
Uvijek nam ovakvi posebni dani izazivaju pažnju, to u stvari oni i hoće, koji su ih postavili, da se koncentriramo na nešto što je uistinu važno. I zaista je važno, jer na prvim stranicama Biblije u izvješću o stvaranju čitamo:
„I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci ‑ svoj zemlji ‑ i svim gmizavcima što puze po zemlji!” Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!““ (Post, 1,26-28)
Čovjek je Božja slika, čovjek je muško i žensko! To je čovjek i njegov poziv, biti ono što u sebi jest i odražavati odsjaj onoga na čiju je sliku stvoren.
Znamo dobro da je odsjaj te slike potamnio čovjekovim odbijanjem suradnje s Bogom, pračovjekovim grijehom.
Zahvalni smo Kristu Spasitelju što je došao u liku djeteta i postao čovjekom kako bi nas spasio i vratio u nas sjaj života koji smo izgubili. Povijest grijeha, čovjekove destrukcije i s druge strane povijest Božjeg zauzimanja za čovjeka ne prestaje i traje kroz cijelu povijest, pripominje p. Karl Rahner. Te dvije sile sukobe se stalno i to će trajati do konca svijeta. Za nas kršćane, koji se trudimo usklađivati svoj život s porukom Evanđelja taj je kontrast i borba jasna.
Danas nam evanđelje donosi pravu poslasticu iznenađenja. Ono jasno kaže: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.”
Nije tu više prisutna apostolska zajednica nego mi, ljudi 21. stoljeća. Riječi su poruke jasne. Nitko drugi nego vi, koji ste oko mene, koji ste moji učenici, moji vjernici, moji prijatelji! Sol daje okus, sol je smisao i simbol osmišljenog života i ako mi kao takovi izgubimo svoju slanost, svoj smisao, svoju jasnoću, što je brak i Božja želja za nas ljude, čime ćemo se osloboditi bljutavosti nezainteresiranosti, nejasnoća i smućenosti. Od bljutavosti nezainteresiranosti i neangažiranosti probudio nas je referendum. On za nas nije političko pitanje, već duhovno buđenje našeg kršćanskog identiteta. Vjera je život, zainteresirani i jasni život po Božjim načelima, ona je ta sol koja daje ljepotu i smisao životu. Sva samoubojstva, koja su se toliko namnožila, zar nam nisu znak upravo gubitka te „soli života“ i upada u bljutavost beznađa.
Isus nas još više hrabri drugom tvrdnjom: “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.“
Često se, braćo, povlačimo u sebe, kao da se stidimo što smo tako visoko uzdignuti od Gospodina Isusa. Naše nam povlačenje u sebe zaista ničemu ne koristi a pogotovo da na račun toga netko drugi pljuje po nama i ponižava nas. Ti si zaista Dijete Božje, prijatelj Božji, izabranik Božji, spašenik Kristov. Za tebe je došao, živio i umro, uzdigao te, spasio iz tvojih slabosti. Tvoja vjera u nj je svjetlo, tvoje obraćenje je svjetlo, tvoj put od raskalašenog grešnika, do predanog vjernika je svjetlo. Neka svijetli to svjetlo, ne skrivaj ga, neka obasja staze drugima, pomogne im pronaći put do Srca Spasitelja i njegova milosrđa. Ta promjena iz moralne ruševine je svjetlo, i ne skrivaj ga pod postelju ili u neku tamu gdje nema života. To svjetlo očituje Božju nazočnost i djelovanje u nama. Tko je dobronamjeran neće zamjerati svjetlu što svijetli ni poštenima što su pošteni i odgovorni.
Svjetlo je na raspolaganju svima. Tako i naši pogledi na naš kršćanski brak. Gledati muža i ženu kako se ljube, razumiju, bore za svoj odnos, to je svjetlo, to potiče na vjeru u brak, u ljubav, u odnos. Neka svijetli to svjetlo „tako da vide“ da brak nije čaša užitka, lijepa zabava, nešto zanosno što treba što prije potrošiti, nego da vide da korijenje te bračne snage i bračnog kršćanskog svjedočanstva vuče svoju snagu iz sakramenta, koji je objava Božje ljubavi u svijetu. Brak kao sakrament je otvoreno svjedočanstvo, hodajuće svjedočanstvo prisutne Božje ljubavi u svijetu. Ta je ljubav blagoslovljena i posvećena. Bog se sam služi ljubavlju muža da „pokaže“ ženi da ju voli, Bog se služi ljubavlju žene da mu „pokaže“ da ga voli. Postavite to „svjetlo“ na svijećnjak, da svijetli svima u kući. Zato svi mi moramo ući u dubinu i osjetiti snagu Božje istine i započeti ju živjeti.
Čovjek u Božjim očima nije bijednik nego velikodostojnik za kojega je Krist umro i uskrsnuo da bi ga kao svoje voljeno Dijete prigrlio. Put kroz brak, za one, koje Bog na taj poziv zove, imaju sredstva i milosti da to ostvare. Iz toga središta onda slijedi i ljubav prema životu i potomstvu, ljubav prema Bogu i narodu, ljubav prema svima u potrebi, ljubav prema svima koji su različiti. Jasno je, Krist Gospodin je i za njih umro, nikoga nije isključio. On zaista ljubi i brine za svakog čovjeka. Nedostatak je na nama ljudima…
Prvo nas čitanje potiče: „Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“
I izvan kruga ima prostora za rad i djelovanje. To i takovo djelovanje upravo je svjedočanstvo svjetla i svijesti, zbog čega onda činimo naš „charitas“, da Božja ljubav dopre do sviju.
To silno bogatstvo u Korint je Pavao došao navijestiti, kako sam kaže „I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.“
Neka se svjetlo i snaga naše svete vjere i vjere u mogućnost i veličinu kršćanskog braka očituje upravo u snazi Duha koji djeluje u srcima vjernika i u cijeloj Crkvi. Amen.
P. Josip Sremić, SJ