Župa sv. Jakova slavi kao svoga nebeskog zaštitnika i patrona sv. Jakova apostola. Sv. Jakov ap. je brat sv. Ivana apostola i evanđeliste. Djeca su Salome i Zebedeja, iz Betsaide na Genezaretskom jezeru. Po zvanju su bili najprije ribari. Tu ih je Isus nakon jednog njihova ribarenja pozvao da ga slijede. Poziv je bio posve iznenadan a njihov odgovor neočekivan. Smjesta su napustili svoju lađu i obitelj i pošli za Isusom. Bilo je to negdje u proljeće 28. godine. Sv. Ivan je bio po svoj prilici, zajedno s bratom sv. Petra Andrijom, najprije sljedbenik i učenik sv. Ivana Krstitelja No kad su susreli Isusa i bili od njega pozvani u zbor učenika i apostola, smjesta su se odazvali tom pozivu.
Sv. Jakov ap. pripadao je najužem krugu apostola kojega su činili još sv. Petar i Ivan, koji su posebno bili izabrani da budu Isusovi svjedoci kod oživljavanja Jairove kćeri, kod preobraženja Isusova na Taboru, kao i kod Isusove muke u Getsemaniju. Razumije se da su bili prisutni i kod ostalih zgoda i događaja uz Isusa. Nakon silaska Duha Svetoga na dan Pedesetnice i nastanka Crkve, Jakov je hrabro i odlučno naviještao Evanđelje Isusa Krista po svoj Palestini. Neki nepotvrđeni izvori govore da je čak u svom apostolskom zanosu otišao sve do Španjolske. O završetku života sv. Jakova zapisao nam je sv. Luka u Djelima apostolskim: «U ono vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova» (Dj 12,1-2).
Tako je sv. Jakov prvi od apostola posvjedočio svoju vjeru i svoju vjernost Kristu mučeničkom smrću. Njegovo tijelo je preneseno u španjolski grad Compostellu, koja u srednjem vijeku zbog toga postade jedno od triju glavnih hodočasničkih mjesta, uz Jeruzalem i Rim. Pod imenom Santiago sv. Jakov je postao zaštitnik čitave Španjolske. Sv. Jakova kao svoga zaštitnika zazivaju hodočasnici, putnici, turisti, ljekarnici, kožari, ratari, voćari i ribari. Slikaju ga obično sa šeširom na glavi kao putnika, na šeširu ili na odjeći se nalaze Jakobove školjke, u ruci mu štap i čuturica, te knjiga ili crkva kojoj je patron.
Reljefna slika sv. Jakova u našoj crkvi iznad oltara prikazuje ga kao ribara koji na barci dolazi k nama, jednom rukom blagoslivlja, dok u drugoj ruci drži štap i čuturicu i grli crkvu kojoj je zaštitnik. Oko glave mu je kruna od jedanaest zvijezda. Na provi barke su dva križa a njemu s lijeve strane leti golubica s maslinovom grančicom, simbolom mira, u kljunu.
Na župnu svetkovinu sv. Jakova 25. srpnja, župljani se redovito duhovno pripremaju kroz trodnevnicu. Na sam dan sv. Jakova obično glavno misno slavlje navečer predvodi neki od naših biskupa, a poslije toga je svečana procesija uz nošenje kipa sv, Jakova u procesiji kroz grad. Kako je to vremenski u sredini turističke sezone, za mnoge turiste to je izvanredni i neočekivani doživljaj. Na kraju tog liturgijskog slavlja slijedi „narodno veselje“, okupljeni hodočasnici i vjernici se gratis počaste pečenom ribom, sokovima, kolačima, tortom i kruhom. Većina toga je poklon naših hotela, pekare i Grada. Pozivamo vas na tu svečanost sv. Jakova i ne propustite ovo veliko vjerničko i kulturno slavlje.
Imati sv. Jakova za zaštitnika znači priznati se sljedbenikom najhumanijega čovjeka, Isusa, najvećeg kozmopolita i sabiratelja cijelog čovječanstva u jedan narod koji pripada jednom Bogu i Ocu svih. Našemu Gradu štovanje i isticanje sv. Jakova može samo pridonijeti kulturnom, vjerskom i materijalnom prosperitetu. Vjera i Crkva koje ne pridonose općem dobru ljudi, kako pojedincima tako i zajednici, sigurno se ne može oslanjati i pozivati na Isusovu radosnu vijest.
U svibnju 2008. Gradsko vijeće Opatije je na svojoj sjednici odlučilo da sv. Jakov bude i zaštitnik cijeloga grada i da se taj dan, 25. srpnja, službeno slavi i kao Dan grada Opatije. To je bio jedan veliki iskorak i ugodno iznenađenje za sve građane ovoga grada, koji su u velikoj većini to već odavno željeli i zahtijevali.
Po sv. Jakovu sigurno ulazimo u krug Europe i svijeta, i zbog toga nam je veoma drago što je 25. srpnja, dan sv. Jakova, postao i Dan grada Opatije, a sv. Jakov njegov zaštitnik i simbol svih građana, bez obzira na vjeru, kulturu ili političku opredijeljenost. Sv. Jakov ne zastupa jedno mišljenje, već povezuje sve. To bi trebali još više uočiti mi vjernici, ali i ostali građani i ljudi na vlasti. Dan sv. Jakova treba biti dan koji nas sve okuplja u jedno i zajedničko dobro. To je dan kada bi svatko trebao reći: «to je naš dan, moj dan, na kojega sam ponosan».